Slučajno se desilo, ali dobro rodilo. Ne dobro, nego, kako svi kažu, predobro. Jer tikva na imanju uglednog šumara
Momira Boškovića u Ravnoj Rijeci kod Bijelog Polja džinovskih je razmjera. Kaže vlasnik da nije ni slutio da će se ovo desiti i da će poslednjih desetak dana dolaziti mnogi, da vide tikvu koja nije poodavno rađala u takvom obimu podno obronaka planine Bjelasice. I baš tu, u zaseoku Dvorišta, na desnoj strani od magistralnog puta u Ravnoj Rijeci, na imanju od oko pola hektara, stigla ne jedna, već, kako navodi vlasnik Bošković još nekoliko, takođe ogromnih razmjera.
– Ova, koja izaziva pažnju teška je tačno 50 kilograma. A tu je i sedam-osam manjih, koje su po nekoliko kilograma lakše. A sve se za mene i moju suprugu desilo iznenada i neočekivano, s obzirom da nijesmo sjemenu posvećivali skoro nikakvu pažnju.
Špice tikve, kaže Momir, njegova supruga je dobila od komšinice iz sela, i samo ih je bacila u vrt, onako „reda radi”.
– Imamo u vrtu sve što nam je od povrća potrebno. Jedemo organski zdravu hranu, ne kupujemo ništa prskano. Ovo naše povrće u vrti, samo vodom, koje imamo u izobilju zalivamo. I zato je uvijek odličnog kvaliteta. I rodi dobro. Pored vode je, a i klima im pogoduje – kaže on.
Bošković, koji još uvijek radi kao šumar, na reonu planine Bjelasice, i skoro svakodnevno odlazi na svoje radne zadatke, dodaje da će tikva, za koju ne zna ni koje je sorte, ni koliko može da rađa, sačivati nekoliko dana kao svojevrstan eksponat.
– Dođe poneko da se uvjeri da je tikva ovako velika. I sve sam ih ostavio na gomilu, i još uvijek nijesam siguran šta ćemo sa njom. Ako bude jestiva, nešto ćemo za jelo smisliti, i podijeliti ko bude namjeran da je jede, a ako ne bude za jelo, imam krmka, pa će mu dobro doći. Uz to, sjeme ćemo sačuvati, i opet baciti u ovaj naš vrt, ali i podijeliti komšijama, rođacima, i onome ko bude zainteresovan – kaže Bošković, dodajući da na imanju ima uvijak po par krmadi, i desetak kokošaka.
M.N.
)){kind=small}
